Uredovno vrijeme Župskog ureda:
8-10, 15:30-18 časova i poslije misa
Svete mise:
- Ponedjeljak, srijeda, petak: 17:00
- Utorak, četvrtak: 8:00
- Subota: 8:00 i 17:00 (sa čitanjima nedjeljnim, na mađarskom jeziku)
- Nedjelja: 9:00 (na hrvatskom jeziku), 10:30 (na mađarskom jeziku).
Liturgija dana
Izdavačka kuća Agapé
Drage sestre i braćo u Gospodinu, dragi prijatelji!
Prije svega srdačna hvala da me je Vaš župnik, Jozef, pozvao da sa vama proslavim zahvale za žetvu i plodove zemlje ove godine. Preko vašeg župnika sam s vama proveo već mnoge godine. Na poseban način želim ovaj dan zahvalnosti za plodove zemlje posvetiti onima koji su mi pomogli, svojom molitvom, svojim mislima i ljubavlju bili uz mene u teškim trenutcima. Tako mi je i u to sam uvjeren bilo omogućeno opet biti s vama. Ponešto znamo jedni o drugima, ali većina nam ostaje nepoznata.
Prepreka su i naši različiti jezici, pa se susreti često sastoje samo od prijaznog pozdrava i poneke riječi.
Na jednom plakatu sam vidio dvije slike. Slika jednog djeteta i pod slikom jednog starog čovjeka. Između djeteta i starog čovjeka stoji napisano: MI GOVORIMO O ŽIVOTU. Život je najvažnije što imamo. U našem vidljivom svijetu nema ništa važnije od života. Mi kršćani prihvaćamo naš život od trenutka začeća do smrti.
A od čega živimo? Da bismo mogli primiti život i rasti moramo jesti i piti. U mojoj zemlji se kaže: JELO I PIĆE SJEDINJUJU DUŠU I TIJELO!
Samo nekoliko dana može čovjek živjeti bez jela i pića. Čovjek mora jesti i piti. Da bismo živjeli, radimo i to većinom za druge, da bi svi živjeli.
To je «KRUH SVAGDAŠNJI» kako to mi kažemo.
Zato smo se danas ovdje okupili, zahvaljujemo se za kruh svagdašnji. Za poneke čini se da je rad najvažniji u životu. Ali postoji još nešto!
Tko primjeti da je često nezadovoljan i da se pita čemu sve to? Taj pokazuje da rad, zadovoljstvo, visoki životni standard izvjesno vrijeme čini ga sretnim, ali da je to premalo da bismo od toga mogli živjeti.
Od čega zapravo živimo? Ne samo od posla, od jela, pića, naravno i od toga, ali prije svega živimo od naših međusobnih odnosa, prijateljstva.
Kada uspiju ti dobri odnosi, prijateljstvo, nije potrebno mnogo truda i zalaganja. Ako međusobni odnosi ne uspiju tada nam ni lijepa kuća, ni luksuzni život ništa ne koriste.
Nekada se dogodi, da bračni par izgradi kuću i uredi je, a njihovi bračni problemi, i sve mukotrpno izgrađeno, i sve izgrađeno propada.
Poznajem ljude koji su bogati, ali njih bogatstvo nije iskvarilo, zadržali su svoje dobro srce. Moj preminuli prijatelj RUDI koji je posjedovao fabriku za preradu mesa i mesnih proizvoda, davao je svoju zaradu često drugima, i na vas nije zaboravljao svojim doprinosom. Živio je radeći i bio je sretan.
Pozivam vas da se zahvalite ZA SVAKI USPJELI I SRETNI MEĐULJUDSKI ODNOS, koji ste doživjeli u kući ili bilo gdje, i da budete spremni izgrađivati dobre odnose među svim ljudima oko vas.
Veoma je važan i naš odnos s našim izvorom života – s BOGOM! Želio bih vam ukratko ispričati priču o pauku koji je izgradio divnu mrežu.
Kada je predivna mreža nakon mukotrpnog rada bila gotova, pogledao ju je pauk još jedanput detaljno. Pauk je bio ponosan na svoju mrežu jer tako divnu još nikada nije izatkao, ispleo. Mnogi prijatelji su mu se divili. Pauk je jedno vrijeme sjedio u sredini mreže i bio zadovoljan. Odjednom primjeti pauk jednu nit, koja nije pristajala.
Ta nit je išla direktno gore i malo je razvlačila mrežu. To se pauku nije svidjelo, jer pauk nije želio da mreža bude ni malo nakrivljena. Znači, tu nit reba odstraniti.
Pauk pregrize tu nit i cijela se mreža raskine! Pauk je pregrizao glavnu nit koja je držala mrežu. Nije li tako, da ljudi sebi ispletu mrežu i pri tome zaborave da ih netko odozgo drži. Sve je to samo po sebi razumljivo. Ličimo glupom pauku ako bi smo s Bogom prekinuli. Isus kaže: «Čovjek ne živi samo od kruha, nego od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta.» Moramo održavati dobre odnose međusobno i zajednički s Bogom našim Ocem. O tim odnosima ovisi sav naš život. Amen!